Izbornik

IN MEMORIAM

 

 


IN MEMORIAM PROF. DR. SC. STJENKU VRANJICANU ČLANU UPRAVNOG ODBORA I TAJNIKU DRUŠTVA SVEUČILIŠNIH NASTAVNIKA I DRUGIH ZNANSTVENIKA U ZAGREBU

11. svibnja 2009. iznenada je preminuo na Braču gdje je 12. svibnja 2009. i sahranjen prof. dr. sc. Stjenko Vranjican, redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu i tajnik Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu. Suočeni sa spoznajom da smo neočekivano izgubili  dugogodišnjeg kolegu, prijatelja I suradnika, s tugom i dubokim poštovanjem smo o tome, na uobičajeni način, osmrtnicom u dnevnom tisku obavijstili javnost . U tom smo tekstu napisali i ovo:

"Iako znamo da on, zbog svoje skromnosti i samozatajnosti ne bi bio suglasan s ovom objavom, ipak mu na ovaj način želimo odati javnu zahvalnost za njegov uporni, samoprijegorni i neprocjenjiv doprinos u djelovanju našega Društva."

Doista, kao predsjednik Društva i kao prijatelj pokojnog nam dragog kolege prof. Vranjicana, nebrojeno sam se puta uvjerio u njegova skromna i samozatajna umanjivanja doprinosa u svim dužnostima i aktivnostima u kojima je dao sve od sebe za opće dobro i dobro drugih,  bez imalo potrebe da se zbog toga njemu zahvaljuje. Kad se danas objektivno i bez patetike ocjenjuje njegov neprocjenjiv doprinos u oblikovanju i zamisli o obilježavanju devedesete godišnjice postojanja i djelovanja našega Društva, samo rezultati samo tog njegovog djelovanja dovoljni bi bili za vječnu zahvalnost upravo njemu i da je i dalje, na našu sreću živ. Sudbina je okrutno odredila da upravo netom nakon sjajno obavljenog posla obilježavanja te godišnjice, organiziranja svečane Akademije i izdanja Spomenice u  2009. godini članovi našeg Društva i akademska zajednica budu zadovoljni i ponosni i beskrajno tužni…

Nekoliko dana nakon smrti i pokopa prof. Vranjicana na Pravnom fakultetu u Zagrebu održana je komemoracija na koju je kao govornik pozvan i predsjednik našega Društva prof. emeritus dr. sc. Željko Horvatić. U ime Pravnog fakulteta u Zagrebu prisutnima se obratio prodekan prof. Sikirić. Njegov govor je objavljen na portalu tog fakulteta, a tekst govora prof. Horvatića. objavljujemo ovom prilikom:

"Poznavajući dobro prof. Vranjcana, znam i siguran sam da ovu komemoraciju nije oćekivao i da je ne bi odobrio. No mrtve se ne pita, jer ono što se čini povodom njihove smrti činimo radi nas koji smo ih preživjeli. To je prilika za one koji su nekoga za života povrijedili, zapostavili, nanijeli mu bol da sa nekim trivijalnim i od uobičajenih fraza sročenim nekrologom umire svoju savjest. Naravno da je to prilika i za one koji u sebi iskreno osjećaju duboku tugu zbog neočekivanog gubitka  dugogodišnjeg kolege prijatelja, suradnika i divnog čovjeka koji svojim svjetonazorom, ponašanjem i profesionalnim djelovanjem može biti uzor mnogima koji su se ovdje okupili.

Ja se usuđujem reći da spadam samo u ove netom spomenute pa sam usprkos negodovanja pokojnog profesora Vranjicana na ovakav način oproštaja od njega, pristao na sudjelovanje u ovoj komemoraciji radi osjećaja duboke zahvalnosti za sve što sam kao dekan ovoga fakulteta od njega kao mojeg jedinog prodekana u prvim i ratnim godinama slobodne Hrvatske,  kao predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske i Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu od njega kao tajnika tih institucija imao sreću dobiti. Zahvalan sam mu i kao višegodišnjem predstojniku izdavačke djelatnosti na našem fakultetu zbog  njegove inicijative prikupljanja i tiskanja zbirke mojih znanstvenih radova tijekom četrdeset godina 1963.- 2003. što je, između ostalog bio i povod da sam dobio državnu nagradu za životno djelo od Hrvatskog Sabora. No sve to je manje od onih vrijednosti koje sam, od dragoga Brace, kao mlađeg kolege ali nerijetko smirenijeg i mudrijeg od mene, dobio od njega kao iskrenog prijatelja. Obavljajući spomenute dužnosti on je u donošenju brojnih odluka sa svojim razmišljanjima, predviđanjima i razumnim stajalištima,uvijek  davao odlučni doprinosa oblikovanju konačnih rješenja. Pri tome je bio   uvijek iskren a u postignutim rezultatima samozatajan i skroman. Kada je bio uvjeren da je u pravu, ma što drugi o tome mislili i govorili,  odlučno je ali nikada agresivno i uvijek u nastojanju da nikome pa i onima koji su ga htjeli i znali nemilosrdno povrijediti  nikada ne uzvrati ni približno istom mjerom. Kada je dosljedno i bez kompromisa ustrajao na svojim stajalištima, mogli su neki za njega reći da je bio tvrdoglav ali to je samo vulgarna etiketa za njegovu dostojanstvenu dosljednost na kojoj bi mu mnogi, koji su zbog oportuniteta kojim su se služili u svojem djelovanju, mogli biti zavidni.

Zbog svega što je učinio za sve nas hvala mu i slava.