Izbornik

Priopćenja

UPRAVNI I NADZORNI ODBOR, SUD ČASTI, PREDSJEDNICI SEKCIJE MLADIH ZNANSTVENIKA I UMJETNIKA, UMIROVLJENIH NASTAVNIKA I ZNANSTVENIKA TE  PROFESORA EMERITUSA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU DRUŠTVA SVEUČILIŠNIH NASTAVNIKA I DRUGIH ZNANSTVENIKA U ZAGREBU NA SJEDNICI  ODRŽANOJ 22. LISTOPADA 2013. GODINE  RASPRAVLJALI SU O NACRTU STRATEGIJE OBRAZOVANJA, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE TE SU  NAKON RASPRAVE ODLUČILI MINISTARSTVU ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I SPORTA, SVEUČILIŠTU U ZAGREBU I SVIM NJEGOVIM SASTAVNICAMA TE ZNANSTVENIM USTANOVAMA I SREDSTVIMA JAVNOG PRIOPÆAVANJA  DOSTAVITI PRIMJEDBE NA SADRŽAJ TE STRATEGIJE O KOJIMA JE POSTIGNUTA POTPUNA SUGLASNOST

 

1. Rok za javnu raspravu o Nacrtu strategije je prekratak – samo dva mjeseca, što nije dostatno za temeljitu i strukturiranu raspravu o tako važnom dokumentu koji bi trebao biti odlučan za  smjer razvitka nacionalnog prostora znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju do 2025. godine.

 

2. Komentari i mišljenja o Nacrtu strategije još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri dostupni akademskoj zajednici i drugim znanstvenicima na koje se odnosi te javnosti. Ne postoji središnji repozitorij na kojem bi se, za vrijeme dok rasprava traje, zainteresirani mogli informirati o sugestijama i primjedbama koje su ustanove,  pojedinci i organizacije uputile na Nacrt strategije čime se dovodi u pitanje dinamička dimenzija javne rasprave.

 

3. Nije sasvim jasno je li dokument po svojoj naravi usmjeren strateški ili pak akcijski. Izrada akcijskih planova s konkretnim mjerama, nositeljima i rokovima trebala bi uslijediti po postizanju općeg konsenzusa o strateškim smjernicama, a ne ići usporedno s njima. Pored toga, Nacrt strategije obiluje tuđicama i tehnokratskom terminologijom poput „transparentnih verificiranih kompetencija“, „definiranja izlaznih parametara“, „transverzalne kompetencije“, „redefiniranje koncepta binarnog sustava“, „interakcijski transferni mehanizmi“ i sl. što znatno otežava razlikovanje strateških i akcijskih sadržaja dokumenta.

 

4. U sadržajnom smislu Nacrt strategije ne predstavlja osobitu novost već se uglavnom radi o ponavljanju politike resornog ministarstva koja je u više navrata, i sa višestrukim negativnim posljedicama, dosad manifestirana kao neuspjeh u pokušaju donošenja tzv. „paketa zakona“  za područje znanosti i visokog obrazovanja, donošenje Pravilnika o izborima u znanstvena zvanja kojeg je Ustavni sud Republike Hrvatske prije nekoliko mjeseci proglasio neustavnim itd.

 

5. Osiguranje kvalitete kadrovske strukture kao osnove za unaprjeđenje kvalitete visokog obrazovanja predlaže se realizirati kroz sistematizaciju radnih mjesta na visokim učilištima i napuštanjem sustava tzv. automatskih napredovanja osoba izabranih u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja. To bi značilo da na jednoj katedri, primjerice, ne bi moglo biti kao dosad više redovitih profesora već (samo) jedan redoviti profesor, određen broj izvanrednih profesora, docenata itd. Nema dvojbe da bi napuštanje sustava napredovanja za osobe koje ispunjavaju uvjete po tom sustavu i uvođenje zatvorenog sustava radnih mjesta (numerus clausus), zbog demotiviranosti za znanstveno usavršavanje vrlo brzo moglo dovesti do odljeva kadrova iz sustava državno financirane znanosti i visokog obrazovanja na privatna visoka učilišta.

 

6. Nacrt strategije problematizira važeće kriterije odnosno uvjete izbora u znanstveno-nastavna zvanja (kako one resornog ministarstva tako i Rektorskog zbora) navodeći kako su oni uglavnom kvantitativni zbog čega ih je, zaključuje se, potrebno revidirati. Međutim, nije jasno u čemu bi se trebala sastojati individualna kvalitativna ocjena (peer review) pri izboru u zvanje kao niti na koji način će se „postupno podizati znanstveni kriteriji, posebno u znanstvenim područjima u kojima su oni niži kako bi se postiglo relativno ujednačavanje“. Takav pristup osnovano je podvrgnut kritici Ustavnog suda u odluci kojom je ukinut Pravilnik o izborima u znanstvena zvanja.

 

7. Jedan od osnovnih prigovora Nacrtu strategije je u potpunom zanemarivanju dvije važne skupine nastavnika i znanstvenika – mladih nastavnika i znanstvenika koji tek ulaze u sustav kao i onih koji ispunjavanjem uvjeta za mirovinu odlaze iz sustava. Posve je neprihvatljivo da o neodrživom stanju u kojem redoviti profesori koji zakonsko pravo na produljenje ugovora o radu nakon 65 godina života ne mogu ostvariti zbog opstrukcija od strane resornog ministarstva (kriteriji izvrsnosti na temelju kojih bi profesori koji navrše 65 godina mogli ostvarivati svoje zakonsko pravo na produljenje ugovora o radu ne postoje jer još uvijek nisu imenovani članovi Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj) nema niti riječi u predloženom Nacrtu strategije, kao što nema niti smjernica na koji način spriječiti takve postupke kojima se dovodi u pitanje ostvarivanje načela vladavine prava i pravne sigurnosti.

 

8. Disfunkcionalni sustav upravljanja u sustavu visokog obrazovanja, a koji je posljedica preklapanja nadležnosti rektora i dekana na sveučilištima (koja se sastoje od fakulteta koji su registrirani kao pravne osobe) zbog čega „ne postoji jasna hijerarhija odlučivanja, a neposredni interesi fakulteta katkad se ne poklapaju s interesima sveučilišta“, predlaže se unaprijediti uvođenjem cjelovitih programskih ugovora koji bi „uz definiranje jasnih ciljeva na rektore i senate prenijeli više autonomije“. Pritom se zaboravlja da je ovakav utjecaj na upravljanje sveučilištem, kao što je u više navrata istaknuto i u odlukama Ustavnog suda, zadiranje u njegov domaine reserve. Također se zanemaruje i okolnost da autonomija sveučilišta proizlazi iz autonomije njegovih sastavnica i svih akademskih nastavnika zbog čega će slabljenje pozicije visokih učilišta imati višestruke negativne učinke i na poziciju koja je sveučilištima zajamčena člankom 67. Ustava Republike Hrvatske.

 

9. Podrška sustavu financiranja znanosti i visokog obrazovanja kroz programske ugovore bez jasnog definiranja kriterija raspodjele sredstava i uskraćivanje prava visokim učilištima na ostvarivanje vlastitih prihoda od školarina nije u suglasju s ustavnim imperativom autonomije sveučilišta koja ne postoji bez autonomije svih njegovih sastavnica. Kompromitiranje prihodovnih kapaciteta visokih učilišta može se nazrijeti i u redefiniranju izvanrednih studija koje se predlaže restrukturirati u programe cjeloživotnog obrazovanja, dakako uz financiranje putem programskih ugovora, ukidanjem fakultetskih doktorskih studija i uvođenjem sveučilišnih doktorskih škola itd. Kritiku zaslužuje i nedovoljno jasna zamisao o uvjetima pod kojima bi i privatna visoka učilišta ostvarivala pravo na državno financiranje („ako za to postoji jasno prepoznata društvena potreba kojoj javna visoka učilišta ne mogu udovoljiti na adekvatan način“).

 

10. Državno financiranje sustava znanosti i visokog obrazovanja Strategiji ne temelji se na realnim projekcijama gospodarskog razvitka već na ulaganju dijela prihoda od prodaje državne imovine ili državnih koncesija. Radi se o jednokratnom subvencioniranju  koje ne osigurava dugoročnu održivost funkcioniranja sustava. Podizanje razine financiranja sa sadašnjih iznimno niskih 0,75% BDP-a na europski medijan (1,4%) nije realno bez povećanog udjela proračunskog financiranja i ne može se ostvariti isključivo preraspodjelama unutar sustava. Sasvim je sigurno da će potreba daljeg rasterećenja državnog proračuna, koja je u izravnoj opreci s dugoročnom orijentacijom stvaranja „društva znanja“, najviše pogoditi društvene i humanističke znanosti koje po prirodi materije kojom se bave nisu tržišno orijentirane i kao takve zanimljive privatnom sektoru.  

 

Zagreb, 22. listopada 2013.

 

Predsjednik Društva

Prof.emerit.dr.sc. Željko Horvatić v.r.

 

 Predsjednik Sekcije profesora emeritusa

Prof.emerit.dr.sc. Božidar Jelčić v.r.

 

 Predsjednik Sekcije mladih znanstvenika i umjetnika

Prof.dr.sc. Marko Petrak v.r.

 

 Predsjednik Sekcije umirovljenih profesora i znanstvenika

Prof.dr.sc. Vicko Šimić v.r. 

 

 

GOVOR PROFESORA EMERITUSA DR. SC. ŽELJKA HORVATIĆA POVODOM 100. ROÐENDANA AKADEMIKA VLADIMIRA IBLERA

Upravi hrvatskog diplomatskog kluba zahvaljujem na časti i privilegiju da kao počasni član tog kluba također počasnom članu akademiku Vladimiru Ibleru održim uvodnu “čestitarsku riječ“ Moram odmah reći da je, nakon  više od šestdeset godina poštovanja, poznanstva i usuđujem se reći i prijateljstva sa slavljenikom,  o njegovih sto godina teško govoriti objektivno i smireno bez emocija i subjektivnih dojmova i sjećanja na to, nažalost tako brzo proteklo vrijeme.

No krenimo od objektivnih činjenica

Vladimir Ibler rođen je u Zagrebu 25. lipnja 1913. Studirao je pravo u Beogradu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1937. a slijedeće godine i doktorirao.
Od 1947. započinje sveučilišnu karijeru na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u zvanju asistenta za predmete međunarodno javno pravo i diplomatska povijest. za privatnog docenta izabran 1954. na predmetu međunarodno javno pravo. na katedri za međunarodno javno pravo 1957. izabran za docenta, 1961. za izvanrednog, a 1965. za redovnog profesora. Za dekana Pravnog fakulteta izabran 1969./70., u vrijeme obilježavanja 300. obljetnice osnutka Sveučilišta u Zagrebu. Umirovljen je  sa 70 godina  1983. godine dakle prije 30 godina, nakon čega nastavlja predavati na postdiplomskim studijima u Zagrebu i Splitu.

Od 1991. redovni član HAZU a od članstva u stručnim organizacijama osobito ističem njegovo članstvo u International Law Association u Londonu.

Tijekom sveučilišne karijere naš slavljenik bio je korisnik stipendija za proučavanje međunarodnog prava na Academie de droit international u Haagu (1949.), na Institutu universitaire de hautes etudes internationales u Ženevi (l954/55.), na sveučilištima Harvard (Harvard summer seminar kod Henry Kissingera, 1956.) i Columbia School of Law, kod Philipa Jessupa, (1959./60.). Predavao je na Sveučilištu u Kielu na Pravnim fakultetima u Torontu, Mainzu i Munchenu, aktivno sudjelovao na seminarima  Salzburg american studies. i Institute of public international law and international relations u Solunu, sudjelovao u radu skupine stručnjaka za aktualna pitanja prava mora u Woodrow Wilson International center for scholars u Washingtonu itd.

Bio je član diplomatskih izaslanstava: na generalnoj konferenciji UNESCO-a u Parizu 1951., na diplomatskoj konferenciji za kodifikaciju međunarodnog ugovornog prava u Beču 1968. i na trećoj konferenciji UN-a o pravu mora od 1973. do 1982.godine

Akademik Ibler autor je mnogih znanstvenih radova s područja međunarodnog prava, a neki od njih su:

Diplomatska historija 1814.-1871., (1960.) Međunarodno javno pravo, (1962.) Sloboda mora, (1965.) Rječnik međunarodnog javnog prava , (1972.) Međunarodno diplomatsko i konzularno pravo, (1978.) Povijesni razvoj prava mora,(1979.) Mirno rješavanje sporova, (1980.) Pravo Republike Hrvatske da proglasi svoj isključivi gospodarski pojas, (1996.) Međunarodno pravo mora i Hrvatska,( 2001.) i Koliko "vrijedi" međunarodno javno pravo?, (2002.)

0dmah nakon osamostaljenja Republike Hrvatske tadašnji  ovdje nazočni prof. Šeparović kao ministar vanjskih poslova i ja kao kao dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu organizirali smo neke vrste mini diplomatsku akademiju za prve naše diplomate. Akademik Ibler  predavao je polaznicima najbitnije i najpotrebnije sadržaje za djelovanje hrvatske diplomacije po najvišim standardima izvrsnosti te službe On do danas predaje na edukativnim programima Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH

Vlada RH imenovala ga je  članom Diplomatske hrvatsko-slovenske komisije za uređenje graničnih pitanja 1995. i Mješovite diplomatske komisije za uređenje graničnih pitanja između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije 1996.

Državnu nagradu Republike Hrvatske za životno djelo u društvenim znanostima dobio je 2007. g a odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića i Redom kneza Branimira s ogrlicom

 

Kada se radi o djelovanju akademika Iblera u  Republici Hrvatskoj dodajem jedno osobno svjedočanstvo iz 1991, godine. Tada smo na inicijativu ministra vaanjskih poslova Republike Austrije Aloisa Mocka,  ja kao dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu i dekan Pravnog fakultetu u Linzu 14. prosinca, dakle  na dan uoči očekivanog priznanja RH  i upravo radi toga jer je slijedeći dan zasjedao austrijski parlamant , organizirali znastveni skup  o ustavnom pravu naroda u Jugoslaviji na samoopredjeljenje. Akademik Ibler bio je član našeg izaslanstva. Tada je sa snažnim znanstvenim argumentima jasno i precizno objasnio ustavnopravne i međunarodnopravne aspekte prava Hrvatske na nezavisnost i nedopustivost agresije na nju  koja je već  mjesecima bila u punoj silini s brojnim žrtvama.

A što naš slavljenik misli o ratu i nasilju? Citiram ga: „Ja si ne mogu zamisliti, koliko god se trudio, svijet u kojem neće biti elemenata grubog nasilja uz brahijalnu silu, surovost i nehumanost. Što mogu... to je moje mišljenje. tu nema optimizma. Nije sve mračno u životu. ima i lijepih i dobrih trenutaka, ali rat je veliko zlo“  Naš zajednički prijatelj sada već nažalost pokojni prof.Filipović nazvao je Iblera ‘vedrim pesimistom’, ja pak smatram i uvjeren sam da je naš slavljenik ipak realni optimista., pa neka se i to doda njegovim značajkama.

Kad sam  u uvodu rekao da mi je teško usuglasiti objektivne činjenice o slavljeniku s mojim subjektivnim i emotivnim odnosom prema tim činjenicama i dragom mi prijatelju onda je najbolje da osim već njegovog, malo prije citiranog mišljenja o ratu, navedem samo još neke, za njega izrazito karakteristične  izjave koje najbolje govore o njemu.

Svestrano obrazovan, mudar i pragmatičan u znanstvenom zalaganju za istinom, svjestan koliko neznanje može obezvrijediti znanstvene spoznaje i pravo on u veljači ove godine kaže:

„Ni slučajno nemojte podcjenjivati moć neznanja. jako je opasno, kao i glupost! /

A kad je već riječ o gluposti valja dodati i slijedeći citat iz teksta intervjua s njim prije nešto više od godine dana:

„Glupo je akademike zvati besmrtnicima. sasvim sam siguran da ja neću biti besmrtan“

Suglasan sam s tim  njegovim mišljenje. Međutim,  ipak odgovorno tvrdim da dragi nam slavljenik, kao pravnik, profesor prava, znanstvenik prvenstveno u području međunarodnog prava i diplomacije, a i kao ličnost koja skromno i samozatajno ubrzanim korakom hoda svakodnevno ovim našim gradom, kao dragi prijatelj i beskrajno strpljiv i nenametljiv sugovornik, iako nije besmrtan nedvojbeno je  nezamjenjiv !!!!!!

kad je već riječ o besmrtnosti ili smrtnosti, od brojnih anegdota  koje bi mogao ispričati iz brojnih susreta sa dragim slavljenikom, samom jedna od prije mjesec dana . kada smo se sreli u Društvu sveučilišnih nastavnika veli on meni: „Čujem da buš mi držal govor za moju stogodišnjicu.“ Ja mu velim: „ Da imaš kaj protiv ?“,  a on odgovara: “ Ne, samo me nemoj previše hvaliti.“  Ja sam rekao da ne ću ako još doživim taj dan koji ti dragi Ðeki sigurno budeš. Eto hvala Bogu oba smo ga doživjeli i tu smo.

 

Danas na ovom skupu obilježavamo ulazak Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

Upitan jednom prilikom treba li Hrvatska ući u EU, akademik Ibler smatra da bi bila veća pogreška ne ući. „Ja sam za ulazak, s umjerenim očekivanjima i raznim bojaznima, ali. smatram da bi bila veća šteta d Hrvatska kao jedan subjekt međunarodnog prava ne bude u uniji, „
Novinarka HRT koja ga je to pitala , komentirala je taj odgovor „A tada će profesor Ibler već biti u 101. godini. Bila je u pravu i to smo dočekali i što se našeg slavljenika tiče. on je već treći dan u 101. godini a za  tri dana će i Hrvatska biti član EU.

 

Dozvoljavam si reći da je zahvaljujući stoljeću svog života akademik Ibler svojim životom i radom nije samo sudjelovao u povijesti Hrvatske državnosti u tih sto godina, već nam je, eto, danas omogućio i uspostavljanje simboličnog mosta od Austrougarske monarhije do Europske unije.

 

Poštovani profesore i akademiče Ibler, dragi Ðeki, u  svoje ime a vjerujem  i siguran sam i u ime svih u ovoj dvorani iskreno te i snažno grlim čestitajući Ti tvoj stoti rođendan sa željom da nam još živiš toliko koliko  tebi još paše  i koliko ti želiš.

VIVAT !!! 

 

STAJALIŠTE DRUŠTVA SVEUČILIŠNIH NASTAVNIKA I DRUGIH ZNANSTVENIKA U ZAGREBU O NACRTU PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU

 

UPRAVNI I NADZORNI ODBOR, SUD ČASTI, PREDSJEDNICI SEKCIJE MLADIH ZNANSTVENIKA I PROFESORA EMERITUSA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU NA TEMATSKOJ SJEDNICI DRUŠTVA SVEUČILIŠNIH NASTAVNIKA I OSTALIH ZNANSTVENIKA U ZAGREBU O NACRTU PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU ODRŽANOJ 7. SVIBNJA 2012. ODLUČILI SU NAKON RASPRAVE MINISTARSTVU ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I SPORTA DOSTAVITI PRIMJEDBE O KOJIMA JE POSTIGNUTA POTPUNA SUGLASNOST

 

A) NAČELNE PRIMJEDBE

1. Predlaganje izmjena Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju prije no što je dovršen rad na strategiji razvoja obrazovnog i istraživačkog sustava u Republici Hrvatskoj u suprotnosti je sa postignutim dogovorom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, inicijativne skupine Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i drugih dionika sustava o izradi smjernica za zajednički rad na strategiji razvoja obrazovnog i istraživačkog prostora od 31. siječnja 2012. godine (dostupno na public.mzos.hr). Nacrt prijedloga Zakona ne sadrži tek neke manje i izmjene već se njime suštinski zadire u temeljna pitanja sustava znanosti i visokog obrazovanja. Opseg predloženih normativnih promjena (predlaže se izmjena više od 50% postojećih odredaba Zakona) sukladno dosadašnjoj praksi sugerira donošenje novog zakona, a ne tek noveliranje postojećeg. Kako je pretpostavka za takav suštinski reformski zahvat usvajanje strategije razvoja obrazovnog i istraživačkog sustava u Republici Hrvatskoj , pozivamo Ministarstvo da Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ne upućuje u daljnju proceduru do usvajanja te strategije.

2. Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju je nomotehnički nedorađen (npr. kao ustavna osnova za donošenje zakona navodi se samo članak 2. stavak 4. podstavak 1. Ustava Republike Hrvatske koji općenito govori o državnom suverenitetu pri čemu se zanemaruje niz relevantnih ustavnih odredaba o nadležnosti Hrvatskog sabora, autonomiji sveučilišta itd.) , brojna su ponavljanja i proturječnosti između pojedinih odredaba koja dovode u pitanje njihov stvarni sadržaj (npr. u članku 50. kojim se predlaže izmjena članka 107. važećeg zakona u stavku 6. govori se o „namjenskim prihodima“ i „prihodima za posebne namjene“ pa nije jasno radi li se o istoznačnicama), nije korištena uobičajena pravna terminologija (npr. u skladu s usvojenom pravnom terminologijom u tekstu Zakona bi trebalo govoriti o „sklapanju“, a ne o „zaključivanju“ ugovora o radu ), u obrazloženju se ne navode razlozi i posljedice predlaganja pojedinih izmjena već samo prepisuje tekst zakonskih odredaba itd.

 

B) SUŠTINSKE PRIMJEDBE

1. Predložene izmjene koje se odnose na napuštanje sustava obveznog pokretanja postupka reizbora u znanstveno-nastavna zvanja po proteku pet godina rada u znanstveno-nastavnom zvanju krije u sebi zamku zanemarivanja znanstvene djelatnosti. Ta bi mjera djelovala demotivirajuće na većinu nastavnika koji rade u sustavu znanosti i visokog obrazovanja i sasvim izvjesno dovela do gubitka najkvalitetnijih kadrova. Osim toga, nemogućnost ranijeg pokretanja postupka izbora u više zvanje (de lege lata je to moguće i po proteku tri godine rada u znanstveno-nastavnom zvanju osim ako se radi o izboru redovitog profesora u trajnom zvanju) koja će usporiti napredovanja najkvalitetnijih znanstvenika u izravnoj je suprotnosti s tendencijom poticanja i odgovarajućeg vrednovanja znanstvene izvrsnosti.

2. Nedovoljna je određenost odredaba kojima se regulira obvezno podnošenje trogodišnjeg izvješća o radu nastavnika izabranih u znanstveno-nastavna zvanja (kome se podnosi, što sadrži itd.), a čije neprihvaćanje implicira i otkaz ugovora o radu. Osim što su te odredbe u suprotnosti s radnim zakonodavstvom (npr. Zakon o radu vrlo precizno definira pod kojim je uvjetima moguć osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu - poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu radniku ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti npr. fizički i psihički nedostaci, trajna bolest i sl.), njihovim bi se eventualnim usvajanjem otvorio vrlo široki prostor za različite interpretacije i potencijalne zloporabe.

3. Predloženim izmjenama izrazito i neopravdano se pogoršava položaj mladih znanstvenika i nastavnika. Ukidaju se radna mjesta znanstvenih novaka, a asistentima se ugovor o radu skraćuje sa šest na pet godina. Nakon stjecanja doktorata znanosti asistenti neće automatski biti birani u suradničko zvanje višeg asistenta jer se uvodi obveza javnog natječaja za izbor u zvanje postdoktoranda čime se dodatno otežava njihov položaj.

4. . Osim što je suprotno općim trendovima produljenja radnog vijeka, ograničenje državnog financiranja rada nastavnika i znanstvenika do 65 godine života je diskriminatorno u odnosu na tu kategoriju zaposlenika. S obzirom da sredstva iz projekata odnosno sredstva kojima raspolaže pojedino visoko učilište u pravilu neće biti dostatna za produljenje ugovora o radu, za pretpostaviti je da se ovom mjerom, koja će dovesti do odlaska najkvalitetnijih i najiskusnijih nastavnika iz sustava državno financiranog visokog obrazovanja, u suštini pogoduje privatnim visokim učilištima (tim više što se briše gornja granica od 70 godina za odlazak u mirovinu). Konačno, premda se potreba za „reformom“ obrazlaže uštedom proračunskog novca, sasvim je izvjesno da će ona dovesti do povećanog opterećenja mirovinskog sustava.

5. Manjkave su i odredbe o financiranju kroz programske ugovore koji su u predloženim zakonskim odredbama tek nuzgredno spomenuti što ostavlja prostor za različite interpretacije i dovodi do pravne nesigurnosti. Ako se već uvodi ovakav oblik financiranja sustava znanosti i visokog obrazovanja, potrebno ga je detaljno regulirati u tekstu zakona, a ne ostaviti razradu ovog iznimno važnog segmenta za funkcioniranje toga sustava podzakonskim propisima.

6. Predložene izmjene ne vode u dovoljnoj mjeri računa o specifičnosti umjetničkih zvanja u pojedinim područjima umjetnosti (članak 91. stavak 3.). U tom bi smislu uz postojeća nastavna zvanja trebalo dodati i nova zvanja - umjetnički suradnik-pijanist, viši umjetnički suradnik-pijanist i umjetnički savjetnik-pijanist. Naime, postojeća nomenklatura nedovoljno specificira zvanje za koje su nužne umjetničke kvalifikacije pijanista, a radi se o zvanju za koje je potrebno cjeloživotno usavršavanje kroz stalne javne nastupe uz studente Muzičke akademije.

_________________________________________________________________________

O potrebi strateškog planiranja na području znanosti i visokog obrazovanja bez kojeg nema smisla provoditi parcijalne i vremenski ograničene reforme kritički je i argumentirano govorio i Predsjednik Republike Hrvatske prof.dr.sc. Ivo Josipović u emisiji Hrvatskog radija „S predsjednikom uz kavu“ od 7. svibnja 2012., dostupno na www.hrt.hr, pod „Radio na zahtjev“. Sudionici u raspravi u cijelosti su suglasni i sa ostalim što je o nacrtu Zakona tom prilikom rekao Predsjednik RH

V. o tome v. prof.dr.sc. Smerdel, Branko: O nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Informator, broj 6067-6068 od 28.4. i 2.5.2012., str. 1.

V. o tome v. prof.dr.sc. Željko Potočnjak, Neke primjedbe, s aspekta radnog i socijalnog prava, na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, dostupno na www.unizg.hr, pod „Prilozi javnoj raspravi na Sveučilištu u Zagrebu o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju“.

 

 

 

ZAKLJUČAK UPRAVNOG I NADZORNOG ODBORA DRUŠTVA OD 28. LIPNJA 2011.

Potaknuti odlukom Vlade RH da unatoč brojnih, temeljito argumentiranih prijedloga značajne većine institucija akademske zajednice da se, prije upućivanja u Hrvatski sabor, razmotre i rasprave svi sporni sadržaji  u prijedlozima tri zakona s područja znanosti, sveučilišta i visokog obrazovanja, ipak ti prijedlozi proslijede Hrvatskom saboru na daljnji postupak te, zbog toga najave štrajka u dijelu akademske zajednice

UPRAVNI i NADZORNI ODBOR DRUŠTVA SVEUČILIŠNIH NASTAVNIKA I OSTALIH ZNANSTVENIKA U ZAGREBU NA SJEDNICI ODRŽANOJ 28.LIPNJA 2011. donio je slijedeće:

ZAKLJUČKE

1. Upravni i Nadzorni odbor Društva sveučilišnih nastavnika i ostalih znanstvenika u Zagrebu, smatra da se  zakoni koji je Vlada  RH prihvatila i uputila u saborsku proceduru, u svojim načelnim opredjeljenjima i postavkama ne razlikuju bitno od nacrta tih  zakona o kojima smo nakon Tribine koja je održana 28.10.2010. god. zaključcima i tekstom snimljene rasprave pokušali uvjeriti  nadležno ministarstvo u njihovu neprihvatljivost za strateške interese Republike Hrvatske u znanosti i visokom obrazovanju.

2. Upravni i Nadzorni odbor Društva sveučilišnih nastavnika i ostalih znanstvenika u Zagrebu smatra da se najavljenim štrajkom ne može ništa riješiti. Štoviše, on bi mogao nanijeti štetu ne samo odvijanju nastavnih obveza prema studentima već i ugledu akademske zajednice zbog vremena u kojem se on organizira i načina kojima se zapravo predlaže daljnja konstruktivna rasprava o nacrtima navedenih zakona.

3.  Upravni i Nadzorni odbor Društva sveučilišnih nastavnika i ostalih znanstvenika u Zagrebu, u suglasju sa svojim ranijim zaključcima nakon tribine 28.10.2010., smatra da bi  predložene prijedloge zakona trebalo bez odlaganja povući iz zakonodavne procedure, odnosno nakon prvog čitanja u Hrvatskom saboru, zastati s daljnjim postupkom, a zatim, o do sada podnesenim prijedlozima, omogućiti predlagatelju i akademskoj zajednici  odmjerenu i argumentiranu raspravu o  sadržajima zakona te nakon usuglašavanja stajališta nastaviti postupak u Hrvatskom saboru.

4. O ovim zaključcima Vlada RH, Hrvatski sabor i  javnost obavještavaju se priopćenjem na web stranici Društva.

 

 

Vjesnik, petak 1. prosinca 2000.

POVODOM AKCIJE INDEKS

O potrebi da se svaka opravdana sumnja o počinjenju nekog stegovnog prijestupa, prekršajnog ili kaznenog djela treba u zakonom propisanom postupku rješavati odlučno i primjereno dignitetu akademske zajednice upozorilo je Društvo sveučilišnih nastavnika prije 8 godina.

Jutarnji list, 24.09.2008. VIDEO ZAPIS

 Na osnovi saznanja iz sredstava javnog priopćavanja o antikorupcijskoj akciji "Indeks" na Sveučilištu Zagrebu, Upravni odbor i Sud časti Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu, na svojoj sjednici od 22. rujna 2008. raspravljao je o toj akciji te donio

 ZAKLJUČKE

0 kojima obavještava svoje članove, akademsku zajednicu i javnost.

Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu smatra da se u svim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu mora trajno i učinkovito suprotstavljati svim oblicima korupcije i zlouporabe položaja i ovlaštenja u obavljanju poslova njihovih djelatnika. Odgovorna tijela u okvirima prava i obveza utvrđenih zakonima i statutom Sveučilišta dužna su uspostaviti učinkoviti sustav mjera i nadzora radi prevencije i sankcioniranja svih oblika korupcije koje moraju biti usuglašene sa dužnostima i obvezama ministarstva nadležnog za obrazovanje i znanost prema nacionalnom antikorupcijskom programu Hrvatskog sabora i akcijskom planu Vlade RH.

Prema do sada dostupnim obavijestima o postupanju nadležnih tijela kaznenog pravosuđa u akciji "Indeks" i komentarima povodom tog postupanja Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu smatra da je to postupanje bilo potrebno i opravdano upravo zbog nepostojanja i/ili nedovoljno učinkovitog djelovanja prvenstveno preventivnog antikorupcijskog sustava mjera i nadzora na Sveučilištu. Akciju "Indeks" valja smatrati poticajem da se i u svim drugim slučajevima kada postoje opravdane sumnje o korupciji, u bilo kojoj sastavnici Sveučilišta u Zagrebu pokrene stegovni postupak i/ili podnese kaznena prijava. Svaka opravdana sumnja o korupciji u visokoškolskom obrazovanju mora biti poticaj i opravdanje za sve zakonite mjere radi njenog otkrivanja i sankcioniranja ne samo na Sveučilištu u Zagrebu i ne samo na nekim njegovim sastavnicama, već na svim sveučilištima i visokoškolskim institucijama u Hrvatskoj.

Budući da po članku 7. Statuta Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu, između ostalog ima za cilj svojeg djelovanja "razvijanje profesionalne etike svojih članova", ovim se zaključcima također obvezuje na pokretanje stegovne odgovornosti članova kada  postoji opravdana sumnja da su počinitelji ili sudionici neke radnje koja se po zakonu smatra korupcijom ili zlouporabom položaja ili ovlaštenja.

Iako akciju "Indeks", zbog opisanih razloga Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu smatra legitimnom i potrebnom radi utvrđenja kaznene odgovornosti ili nevinosti nastavnika za koje postoji osnovana sumnja da su počinitelji ili sudionici nekih korupcijskih kaznenih djela, odlučno se suprotstavlja pokušajima i nastojanjima da se ona iskoristi kao osnova za tvrdnje o postojanju "sveučilišne mafije" i općoj korumpiranosti u akademskoj zajednici.

Društvo odlučno smatra da se u akademskoj zajednici i javnosti mora jasno razlučiti korupcijsko djelovanje pojedinaca od zakonitog i časnog rada velike većine ostalih nastavnika. To je potrebno, ne samo radi istine već i daljnjeg neometanog rada, prvenstveno radi nastavnih obveza prema studentima na Sveučilištu u Zagrebu i drugim Sveučilištima i visokim učilištima u Hrvatskoj. Zbog sumnje ili dokazanog korupcijskog ponašanja pojedinih nastavnika na nekim fakultetima i visokim školama valja sačuvati i njegovati čast, ugled i dostojanstvo svih ostalih nastavnika na svim visokoškolskim ustanovama koji primjenjujući u svom radu, opće prihvaćene moralne i etičke standarde, nisu bili niti će biti korumpirani.       

Društvo također, smatra da je način medijskog praćenja operativnih radnji u akciji "Indeks" bio neprihvatljiv jer je prouzročio nepopravljivu štetu časti i ugledu osumnjičenih prije nego im je dokazana krivnja  i akademskoj zajednici u cjelini. Koliko su sumnje o počinjenim kaznenim djelima nastavnika i drugih djelatnika u sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu u kojima je provedena akcija "Indeks" osnovane i istinite pokazati će tek po pravomoćnosti presuda za ta kaznena djela i protiv određenih osoba daljnji tijek kaznenog postupka.

Za daljnje antikorupcijsko djelovanje u visokom obrazovanju molimo podršku sredstava javnog priopćavanja s napomenom i molbom da kada, u daljnjem praćenju akcije "Indeks" i svim ostalim događajima s tim u svezi i povodom drugih predloženih  antikorupcijskih mjera ostvaruju svoju zadaću obavještavanja javnosti, s dužnom profesionalnom odgovornošću vode računa o usuglašenosti sadržaja koje upućuju javnosti sa zaštitom časti i ugleda osoba i ustanova koje mogu biti neopravdano i nepravedno povrijeđene tim obavještavanjem.

 U Zagrebu 22, rujna 2008.                                        

PREDSJEDNIK DRUŠTVA

Prof. emerit. dr. sc. Željko Horvatić