Izbornik

Podaci o utemeljenju

POVIJEST DRUŠTVA SVEUČILIŠNIH NASTAVNIKA  I DRUGIH  ZNANSTVENIKA U ZAGREBU

(PRELIMINARNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA)

U siječnju 2008. započeta su istraživanja u arhivu Rektorata Sveučilišta u Zagrebu o povijesti Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu. Cilj je istraživanja prikupljanje i prezentacija očuvane arhivske građe koja svjedoči o oblicima udruživanja, organizaciji, ciljevima i djelovanju sveučilišnih nastavnika zagrebačke univerze. U okviru tog projekta nastojat će se također prikupiti podaci o dosadašnjim predsjednicima Društva, sjedištima društva i drugim relevantnim okolnostima djelovanja. Preliminarni rezultati su slijedeći:

Prema do sada prikupljenoj građi, koja se može smatrati vjerodostojnom, utvrđeno je da je prvotno Društvo sveučilišnih nastavnika osnovano na konstituirajućoj skupštini 6. prosinca 1919.godine. Pravila društva odobrena su odlukom Hrvatsko-slavonske zemaljske vlade, Povjereništvo za unutarnje poslove br.8991 od 15. ožujka 1920. Društvo je samostalno djelovalo do godine 1931. kada je donesen novi činovnički zakon koji je propisivao mogućnost djelovanja samo jednog strukovnog udruženja za cijelu tadašnju državu - Kraljevinu Jugoslaviju. Nuždom zakonskih ograničenja do tada samostalno Društvo sveučilišnih profesora u Zagrebu sporazumno sa srodnim društvima koja su djelovala u Beogradu i Ljubljani uključilo se u zajedničku stalešku organizaciju pod imenom Udruženje univerzitetskih nastavnika Jugoslavije. Novoformirano društvo djelovalo je kroz tri samostalne sekcije u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu. Na konferenciji održanoj u Zagrebu predstavnici sveučilišnih nastavnika iz tri spomenute univerze usvojili su nova, zajednička pravila koja su potom pojedinačno potvrđena u središnjicama sekcija. Predsjedavanje društvom obnašala je svaka sekcija godinu dana naizmjence. Predsjednici Udruženja univerzitetskih nastavnika Jugoslavije iz redova profesora zagrebačkog sveučilišta bili su u akad.god. 1933/34. Ivan A.Ruspini, u akad.god. 1936/37. Andrija Živković te u akad.god. 1939/40. Jaroslav Sakraž.

Predsjednici zagrebačke sekcije Udruženja univerzitetskih nastavnika Jugoslavije bili su u razdoblju od 1933. do rasformiranja Udruženja godine 1939.:

1933/34.      Ivan A. Ruspini

1934/35.      Andrija Živković

1935/36.      Andrija Živković

1936/37.      Andrija Živković

1937/38.      Andrija Živković

1938/39.      Jaroslav Sakraž

Političke turbulencije u monarhističkoj Jugoslaviji reflektirale su se i na labavljenje centralističkih koncepcija u sveučilišnoj regulativi. Nakon potpisivanja dogovora Cvetković -Maček te uspostave Banovine Hrvatske Odbor zagrebačke sekcije Udruženja univerzitetskih nastavnika Jugoslavije podnosi kolektivnu ostavku sa nakanom obnavljanja samostalnog društva sveučilišnih nastavnika u Zagrebu. Do realizacije te inicijative na glavnoj skupštini, članovi odbora u ostavci obnašali su dotadašnje funkcije.

Na glavnoj godišnjoj skupštini dne. 10.12.1939.g. predloženo je gašenje dotadašnje sekcije Udruženja univerzitetskih nastavnika u Zagrebu te donošenje odluke o osnivanju samostalnog društva sveučilišnih profesora Banovine Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Ujedno je raspravljen nacrt novih društvenih pravila. Skupština je održana pod predsjedanjem prof.dr.Jaroslava Sakara koji je uvodno komemorirao preminule preminule članove Društva (prof.dr.Pliverić, ing.Plohi i Vulić). Potom je predložio da se upute pozdravni brzojavi dr.Vlatku Mačeku, banu dr.Ivi Šubašiću, podbanu Ivi Krbeku i predstojniku odjela za prosvjetu prof.Izidoru Škorjaču. Potom je tajnik sekcije prof.dr Eugen Sladović izvijestio o radu u školskoj godini 1938/39.

Posebno iscrpno izvjestio je o aktivnostima na unapređenju i zaštiti interesa sveučilišta i visokih škola, te interesa njihovih nastavnika. Obavijestio je i o pripremama za osnivanje zadruge sveučilišnih nastavnika. Nakon izvještaja društvenoh blagajnika prof.dr.Ive Pevaleka glavna je skupština podjelila razrješnicu dosadanjem upravnom odboru. U daljnjem radu skupština je prihvatila odluku o prestanku sekcije u Zagrebu i prihvatila nova društvena pravila. Redovne tekuće poslove obavljat će privremena uprava do saziva glavne skupštine a buduće društvo nosit će naziv Hrvatsko društvo sveučilišnih profesora u Zagrebu. Privremenu upravu sačinjavali su: predsjednik dr.Sakraž, tajnik dr.Sladović i blagajnik dr. Pevalek.

Nakon odobrenja društvenih pravila sazvana je prva skupština "Hrvatskog društva sveučilišnih profesora" dana 10.3.1940. kojoj je predsjedao dr.Sakraž. Podnesen je izvještaj

0 radu privremenog odbora te je izabrana redovita uprava. Upravu su sačinjavali predstavnici pojedinih fakulteta i njihovi zamjenici. Teološki fakultet predstavljli su dr.Gračanin i rektor Sveučilišta dr.Živković, Sa filozofskog fakulteta dr.K.Babić i dr.Gavazza, sa tehničkog ing.Stipetić i ing.Peterčić, sa pravnog Lj.Andrassv i dr.B.Eisner, sa gospodarsko-šumarskog dr.Pevalek i dr.Filipović,  sa medicinskog,  dr.Miloslavić i dr.Špošić,  sa veterinarskog dr.Debelić i dr.Ganslmaver te sa Ekonomsko-komercijalne visoke škole dr.D.Karlović i ing.I.Reitter. U nadzorni odbor izabrani su profesori dr.Bošnjak, dr.Sakraž i dr.Tomašec, a u časni sud dr.Edo Lovrić, dr.Bosnić, dr M.Ivšić i dr.J Nagy.

Prema usvojenim pravilima zadaća je "Hrvatskog društva sveučilišnih profesora u Zagrebu" da zastupa, brani i promiče prava i interese sveučilišta i visokih škola s položajem sveučilišnog fakulteta i njihovih nastavnika. Ono se ima zauzimati za slobodu znanosti i sveučilišne nastave, za održanje i suvremenu izgradnju autonomije i samouprave sveučilišta i visokih škola, za poboljšanje socijalnog i materijalnog stanja i položaja sveučilišnih profesora, te za pomaganje osnivanja zadruga i drugih korisnih ustanova za sveučilišne nastavnike i za njihov rad.

Na ovom mjestu smatramo važnim istaknuti da je godine 1932. na inicijativu tadašnjeg rektora prof.dr. A. Bazale na plenumu Univerzitetskog vijeća (21.12.1932.) prihvaćena ideja o osnivanju "Sveučilišnog fonda" ili "Društva prijatelja Strossmayerovog hrvatskog sveučilišta u Zagreba", kojem bi bio zadatak da pomaže, unapređuje i financira naučne i kulturne ciljeve Sveučilišta. Tom prilikom rektor Bazala je predložio nacrt pravila takvog društva što je Univerzitetsko vijeće s osobitim odobravanjem prihvatilo. Iz političkih razloga, a da bi Društvo udovoljavajući zakonskim propisima moglo odmah započeti s radom, odlučeno je da nosi naziv "Društvo za Strossmayerovo sveučilište u Zagrebu" jer je u to doba dopuštalo samo ime koje nema nacionalnu ili regionalnu oznaku. Međutim, Društvo je pod tim nazivom utemeljeno tek dvije godine kasnije. Dne 4. lipnja 1934. na poziv rektora prof. ing. Gjure Stipetića održan je u Auli sveučilišta prvi dogovor o osnivanju takvog društva za unaprjeđenje i financiranje ciljeva hrvatskog sveučilišta. Dne 20. lipnja iste godine održana je Osnivačka skupština "Društva za Strossmayerovo sveučilište u Zagrebu" u Sveučilišnoj auli kada su prihvaćena i predložena pravila te određen način društvenog rada. Pravila Društva potvrđena su 9. kolovoza 1934. Za predsjednika je izabran dr. Milan Rojc. Dne 17. ožujka 1936. održana je prva redovna sjednica društvenog vijeća a za predsjednika je izabran prof. ing. Gjuro Stipetić. Dne 4. lipnja 1937. održana je druga redovna sjednica društvenog vijeća a dne 23. ožujka 1938. održana je treća redovna sjednica. Na četvrtoj redovnoj sjednici održanoj 16. lipnja 1939. izmijenjena su pravila Društva, izabran je novi odbor a za predsjednika je ponovno izabran ing. Gjuro Stipetić. U promijenjenim okolnostima, a nakon osnutka Banovine Hrvatske, Društvo je promijenilo naziv u "Hrvatsko sveučilišno društvo u Zagrebu". 11. travnja 1942. u Auli sveučilišta pod predsjedanjem predsjednika prof. ing. Gjure Stipetića održana je svečana sjednica Hrvatskog sveučilišnog društva u spomen prve godišnjice Nezavisne Države Hrvatske. Kako je sjednici prisustvovao veliki broj sveučilišnih i visokoškolskih nastavnika, a u isto vrijeme u drugoj dvorani trebala se održati svečana sjednica Hrvatskog društva sveučilišnih nastavnika kojoj je ing. Gjuro Stipetić također trebao predsjedati, predloženo je da se sjednice obaju društava održe na istom mjestu, tj. u svečano iskićenoj Auli sveučilišta. Predsjednik obaju društava izvijestio je o dosadašnjem radu i jednog i drugog društva, što je primljeno s odobravanjem. Premda oba društva nose slične nazive i obavljaju slične aktivnosti, važno je istaknuti da se radi o različitim udrugama te da je Hrvatsko društvo sveučilišnih profesora zadržalo svoju nezavisnost i individualnost.